Chapter Text
PETAK 21:46
Svjetla koja su dopirala iz prozora kuće obasjavala su ekipu. Stol pun čaša, polupraznih boca, a oko njega svi nasmijani, opušteni, sretni što je sve napokon dobro završilo. Nakon svega kroz šta su prošli, tuče, neprijateljstva, varanja, ostavili su u prošlosti i odlučili se zajedno svi okupiti i piti noć prije kupea igrajući „nikad nisam“. Roko je naravno bio DJ, ali čim se Nora pojavila ostavio je sav posao na stranu.
Dok je prilazio njihovom stolu, fokusiran je samo na nju. Toliko da joj odluči napisati poruku umjesto da je pita među drugima. Jer je pitanje namijenjeno samo njoj.
oces prosetat?
Nasmijao se, onako, sebi. Nije ni bitno što je ostavio sve da bi bio pored nje. Ali je želi odmah. Nora ga nakratko pogleda, i jednostavno, skoro istog trenutka odgovori:
kaj ti je dosadno?
Nasmiješi se i ona sama sebi, znajući šta mu radi. Pravi se da ne razumije, da ne zna zašto želi prošetat s njom, iako je očito da ne misli samo na to. Zna da je gladan nje, ali i ona je njega.
Dok su Eva i Jakov pričali, Nora je sjedila nasuprot Roka, promatrajući ga dok je on gledao u telefon. Nije bilo napetosti, straha ni treptaja nesigurnosti. Samo tiha jasnoća koja joj je odzvanjala u glavi — osjećaj da je sve do sada vodilo ovome.
Prsti su joj lagano klizili po mobitelu, tipkajući pa brišući, ali misli su joj plutale negdje drugdje. I tada je, iznenada, sve postalo kristalno jasno. Shvatila je što želi. Nije više bilo nikakve dvojbe, ni sumnje, ni čekanja da se stvari dogode same od sebe. Željela je to s njim. Sada. I samo s njim.
To nije bila odluka iz impulsa. Nije bila stvar trenutka ili želje da dokaže sebi ili drugima. Bila je to spoznaja koja je dolazila iz dubokog povjerenja, iz osjećaja sigurnosti koji je s njim imala. Vjerovala mu je. Povjerila mu je svoje misli, svoje slabosti. I upravo zato je bila spremna.
ajmo do mene?
Roko se nasmiješi čim otvori poruku i istog trenutka odgovori.
mislio sam da
nikad neces pitat
On zna šta ona misli. Ona zna šta on misli. I to je sve što treba.
Nora podignu pogled s telefona na Roka s onim osmijehom koji je bio samo za njega — znalački, pomalo provokativno, s porukom koju nisu trebale riječi. Roko ponovno uzvrati jedan zadnji pogled prema njoj, smješkajući se ostavlja mobitel u džep i odlazi.
„Idem ja na wc“ reče Nora Tini, s namjerom da krene za Rokom.
„Hoćeš da idem s tobom?“ Tina ponudi, ne znajući kuda Nora zapravo ide.
„a ne trebaš“ i samo tako, Nora nestade u gužvi.
---------------------
Našla ga je kod njegovog auta. Stajao je sam, naslonjen na bok vozila. Nasmiješila mu se tiho i odmah krenula prema njemu. Usne su im se srele, nježno onako kako samo oni znaju.
„Spremna?“ upitao je, iako je bilo jasno da jest.
Nora klimne, a Roko joj otvori vrata suvozača — kao i uvijek. Nikad nije to učinio nijednoj drugoj. Ona je sjela unutra, a on ušao za volan. Upalio je motor svog BMW-a, i krenuli su kroz poluprazne ulice.
„Znaš.. prije si mi bio cringe s bembarom“ prizna Nora, razbijajući tišinu.
„A sad?“ Roko je pogleda, izvijajući usne u osmijeh.
„pa.. i sad“ oboje se nasmijaše, a Nora se protegnu da ga poljubi u obraz dok vozi. On rukom uhvati nju za butinu, i zadrži je tu. Nora odmah osjeti nalet topline u stomaku, vatru koju samo Roko može rasplamsati ali i ugasiti. On na sekund skrenu pogled s ceste na njeno sada užareno lice, i znalački počne pomjerati ruku duž njene prepone.
„..Roko..“ Nora uzdahnu.
Vidjevši da se približavaju benzinskoj pumpi, Roko povlači ruku, polako počinje usporavati.
„Jesi sigurna?“ tiho ali ozbiljno upita, „Znaš.. da stanem i kupim?“
Ona samo klimne glavom. Shvatajući da je fokusiran na cestu, reče:
„Da. Sigurna sam.“
Roko izbaci žmigavac i zaustavi automobil na parkingu blizu benzinske pumpe. Pogledaju se još jednom, s ozbiljnošću ali i tolikom dozom ljubavi i nježnosti, da bi se sva mogla rastopiti. Gledaju par trenutaka jedno u drugo, čekaju ko će prvi nešto reći. Sve dok se ne nasmiju.
„Ajde, idi“ reče Nora klimajući glavom prema pumpi.
„Neko je nestrpljiv“ uzvrati Roko zadirkujući.
Nora mu lagano udari rame i ponovno se smiju u poljubac. Nora drži ruku na njegovom vratu, dok on njoj lagano prstima pređe preko obraza.
„Idem“ Roko prekinu poljubac, i Nora ostade sama u autu čekajući Roka, smješkajući se sama sebi dok ga gleda kako tim svojim sigurnim korakom odlazi.